Bog

Postoji samo jedan vječan Bog. U Njemu istovremeno postoje i djeluju tri ravnopravne božanske osobe: Otac, Sin i Sveti Duh.

Isus Krist je Bog (Ivan 1:1; 8:24;58; 20:28). Svojeg božanstva i jednakosti s Ocem odrekao se privremeno, uzevši obličje smrtnog čovjeka kako bi ostvario spasenje ljudskog roda (Filipljanima 2:6,7).

Spasenje

Sotona je u edenskom vrtu u obličju zmije zaveo prve ljude. Od tog trenutka duhovna smrt zavladala je ljudskim rodom. Svaki čovjek na svijet dolazi podvrgnut vlasti grijeha.

Isus Krist je zastupničkim žrtvovanjem na križu otkupio čovječanstvo, plativši cijenu grijeha prolivenom krvi. Spasenje je ponuđeno svima, a odaziv određuje hoće li postati djelatno u nečijem životu. Bog je od prije postanka svijeta znao koji ljudi će biti spašeni, ali to nikako ne znači da je predznanjem odredio nečiju odluku.

Uskrsnuvši od mrtvih, Krist je pobijedio sotonu i kraljevstvo zla.

Obraćenje od grijeha, vjera u Isusa Krista i vodeno krštenje jesu temeljni koraci koji omogućuju da grešnik bude rođen od vode i Duha, kako bi mogao ući u Božje kraljevstvo.

Spasenje je proces koji ima početak, razvoj i kraj. U sve tri etape vjernik je ovisan o Božjoj milosti, ali to ne znači da je isključena njegova suradnja. Djelima se ne može zaslužiti milost. S druge strane, milost u vjerniku proizvodi djela ugodna Bogu. Ukoliko se to ne događa, vjernik može izgubiti spasenje povratkom na grešne putove (1. Petrova 4:20; Hebrejima 6:4-8; 1. Korinćanima 15:2). Mnogi stihovi jamče sigurnost spasenja. S druge strane, podjednak broj uči da je spasenje uvjetovano ustrajnošću u vjeri do kraja zemaljskog života. Te dvije istine se ne suprotstavljaju, nego čine skladnu cjelinu.

Krštenje vodom

Rođenje od vode uvjetovano je prethodnom smrću u vodi. U trenutku podronjenja, stari čovjek (pala ljudska priroda) biva u duhovnom smislu sahranjen u vodenom grobu. Apostol to iskustvo poistovjećuje s Kristovom smrću (Rimljanima 6:3) zato što je On bio ubijen zbog naših grijeha i sahranjen u grobu.

U četvrtom stihu istog poglavlja vidimo da trebamo slijediti Kristov primjer izlaska iz groba, tj. uskrsnuća. Kao što znamo, sila uskrsnuća oživila je Krista. Onog trenutka kad za vrijeme krštavanja izlazimo iz vode, mi također bivamo uskrsnuti. U nama se doslovno rađa novi čovjek - Krist.

Krštenje Duhom

Krštenje Duhom nije isto što i primanje Duha prilikom spasenja. To je zasebno iskustvo, iako se može dogoditi da netko bude kršten Duhom neposredno nakon novog rođenja. Glavna svrha krštenja u Duhu jest primanje sile za davanje Kristovog svjedočanstva (Djela 1:8). Prateći znak krštenja u Duhu jest govor u drugim jezicima (Djela 2:4; 10:45,46; 19:6).

Kristov drugi dolazak

Prvi put Isus je u tijelu došao kao Spasitelj. Drugi put doći će kao Sudac. Njegov drugi dolazak dogodit će se na vrhuncu antikristove vladavine nad cijelim svijetom. Vjernici će biti uzdignuti u zrak i tamo će sresti Krista. On će uništiti antikrista i njegovu vojsku. Umrli pravednici tada će uskrsnuti. Nakon toga sotona će biti svezan tisuću godina, a na zemlji će vladati Krist. Kad prođe to vrijeme, sotona će biti odvezan i zavest će narode u posljednju pobunu protiv Boga. On će uništiti svjetsku vojsku, a sotona će biti osuđen zajedno s pobunjenim anđelima. Umrli koji nisu bili dionici prvog uskrsnuća će uskrsnuti i tada će početi konačni Božji sud.

Sudbina umrlih

Sve do vremena Kristovog uskrsnuća i uznesenja u nebo, duhovi umrlih ljudi odlazili su u podzemni svijet. Šeol je mjesto predviđeno za nepravednike, a Abrahamovo krilo za pravednike. Na tim mjestima čekaju uskrsnuće tijela i konačni Božji sud. Nakon uznesenja u nebo Isus je omogućio umrlim pravednicima izravni ulazak u Božju prisutnost.

Na Kristovom sudu svaki čovjek će primiti nagradu ili kaznu, ovisno o djelima počinjenim za vrijeme života.

Konačna kazna za ljude koji nisu spašeni u Kristu jest vječno mučenje u jezeru koje gori ognjem i sumporom.

Ne postoji privremena kazna za grešnike. Posljedice grijeha su vječne, kao i nagrada za pravednike. Kazna i nagrada bit će stupnjevite, ovisno o količini počinjenih djela i mjeri primljenog svjetla.